Jr 28,1-17
Iste godine, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, četvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz Gibeona, reče mi u domu Gospodinovu pred svim svećenicima i svim narodom: »Ovako govori Gospodin nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Skršit ću jaram kralja babilonskoga. Do dvije godine vratit ću na ovo mjesto sve posuđe doma Gospodnjeg koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske, koji dospješe u Babilon, također ću vratiti na ovo mjesto’ – riječ je Gospodnja – ‘jer ću skršiti jaram kralja babilonskoga.’«
Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim narodom koji bijahu u domu Gospodinovu. Reče prorok Jeremija: »Amen! Učinio Gospodin tako! Ispunio Gospodin riječi koje si prorokovao i vratio ovamo sve posuđe iz doma Gospodnjeg i sve izgnanike iz Babilona. Ali čujder i ovu riječ koju ću kazati na tvoje uši i na uši svega naroda. Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu. Ali o proroku koji proriče mir možeš istom kad se ispuni njegova proročka riječ znati da ga je zaista Gospodin poslao.«
Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga. I reče Hananija pred svim narodom: »Ovako govori Gospodin: ‘Evo, ovako ću – za dvije godine – skršiti jaram Nabukodonozora, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda!’« Tada prorok Jeremija ode svojim putem.
A kad prorok Hananija skrši jaram s vrata proroka Jeremije, dođe riječ Gospodnja Jeremiji: »Idi i ovako reci Hananiji: Ovako govori Gospodin: ‘Ti si skršio drveni jaram, ali ću ja mjesto njega načiniti željezni.’ Jer ovako govori Gospodin nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Željezni ću jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i služit će mu, jer ja sam njemu podložio čak i poljsku zvjerad!’«
I prorok Jeremija reče proroku Hananiji: »Čuj me dobro, Hananija! Tebe nije poslao Gospodin, a ti si u narodu pobudio varave nade. Zato ovako govori Gospodin: ‘Gle, brišem te s lica zemlje! Umrijet ćeš još ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Gospodina!’«
I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu.

Ps 119,29-29.43-43.79-80.102-102
 Daleko me drži od puta zablude
i zakonom me svojim obdari!
 Od mojih usta ne oduzmi riječ istine,
jer se uzdam u sudove tvoje.
 Nek’ mi se priklone štovatelji tvoji
i koji znaju tvoje zapovijedi.
 Nek’ mi srce savršeno bude u tvojim pravilimada ne budem postiđen.

 Od tvojih sudova ne odstupam,
jer ti si me poučio.

Mt 14,13-21
(Mk 6, 30–44; Lk 9, 10–17; Iv 6, 1–14)
Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.