1 Iv 4,19-21
Mi ljubimo
jer on nas prije uzljubi.
Rekne li tko: »Ljubim Boga«,
a mrzi brata svog,
lažac je.
Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi,
Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.
I ovu zapovijed imamo od njega:
Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.

1 Iv 5,4-4
Jer sve što je od Boga rođeno,
pobjeđuje svijet.
I ovo je pobjeda što pobijedi svijet:
vjera naša.

Ps 72,1-2.14-15.17-17

 Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

oslobodit će ih nepravde i nasilja,
jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.

Stog’ neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,
 

nek mu se klanjaju svagda

i povazdan ga blagoslivljaju!

Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!


Lk 4,14-22
(Mt 4, 12–17; Mk 1, 14–15)
A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
(Mt 13, 53–58; Mk 6, 1–6)
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu svitak Knjige proroka Izaije. On razvije svitak i nađe mjesto gdje stoji napisano:

Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.

Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.

Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«