Am 7,12-15
Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.« »Nisam bio prorok ni proročki sin« – odgovori Amos Amasji – »bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.’
Ps 85,9a-9b.10-14

Da poslušam što mi to Gospodin govori:

 

Gospodin obećava mir narodu svomu

Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat’ iz zemlje,
Pravda će gledat’ s nebesa.

Gospodin će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

Ef 1,3-14

 

Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe,
po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome
u kome, njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ
po bogatstvu njegove milosti.
Nju preobilno u nas uli
zajedno sa svom mudrošću
i razumijevanjem
obznanivši nam otajstvo svoje volje
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova
da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu
sve – na nebesima i na zemlji.
U njemu, u kome i nama
– predodređenima
po naumu Onoga
koji sve izvodi po odluci svoje volje –
u dio pade
da budemo na hvalu Slave njegove –
mi koji smo se već prije nadali u Kristu.
U njemu ste i vi,
pošto ste čuli Riječ istine
– evanđelje spasenja svoga –
u njemu ste,
prigrlivši vjeru,
opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
koji je zalog naše baštine:
otkupljenja, posvojenja –
na hvalu Slave njegove.

Mk 6,7-13
Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«
Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.