1 Tim 1,1-14

NASLOV I POZDRAV

Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Krista Isusa, nade naše, Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega!
Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovjediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. To su neki promašili i zastranili u praznorječje; htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde.
A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku – po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno.
Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.

Ps 16,1-8

 

Miktam.
Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«


 

Za svetima što su u zemlji
sav plamtim od čežnje!
Gomilaju patnje moje
koji slijede bogove tuđe.
Ja im ljevanicâ nalijevat’ neću,
ime im spominjat’ neću usnama.

Gospodin mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi,
vrlo mi je mila moja baština.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.


Lk 6,39-42
A kaza im i prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.«
»Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«