Heb 5,7-9
On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja –
Ps 31,2-6.15-16.20-20
Tebi se, Gospodine, utječem,
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!

Prikloni k meni uho svoje,

pohiti da me oslobodiš! 

Budi mi hrid zaštite,

tvrđava spasenja.

Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.

Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.

U tvoje ruke duh svoj predajem:

Otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!
O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
naočigled sinovima čovječjim.


Iv 19,25-27
(Mt 27, 55–56; Mk 15, 40–41; Lk 23, 49)
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.