1 Sam 18,6-9
Za njihova povratka, kad se David vraćao ubivši Filistejca, izađoše žene iz svih gradova Izraelovih ususret kralju Šaulu veselo kličući, pjevajući i plešući uza zvuke bubnjeva i cimbala. Žene su plešući pjevale: »Pobi Šaul svoje tisuće,
David na desetke tisuća.«
Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reče: »Davidu su dale desetke tisuća, a meni samo tisuće! Još mu samo treba kraljevstvo!« I od toga dana Šaul poprijeko gledaše Davida.

1 Sam 19,1-7
Šaul razloži svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Šaulov sin, vrlo je volio Davida. I Jonatan to javi Davidu ovako: »Moj otac Šaul kani te ubiti. Budi, dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovištu i pritaji se. A ja ću izaći i stajat ću pokraj svoga oca u polju gdje ti budeš i govorit ću za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit ću ti.«
Jonatan pohvali Davida svome ocu Šaulu i reče mu ovako: »Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Gospodin je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijajući Davida bez razloga?« Šaul posluša Jonatanove riječi i zakle se: »Živoga mi Gospodina, David neće umrijeti!« Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te riječi. Zatim Jonatan dovede Davida k Šaulu i David opet dobi službu koju je imao prije.

Ps 56,2-3.9-14
Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti,napadač me moj neprestano tlači.
Dušmani moji nasrću na me povazdan,
mnogo ih je koji se na me obaraju.
Svevišnji, Ti izbroji dane mog progonstva,
sabrao si suze moje u mijehu svom.
Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?

Moji će dušmani uzmaknuti

čim te zazovem.

Ovo sigurno znam: Bog je za mene!

Božje obećanje slavim,
u Gospodina se uzdam i neću se bojati:
što mi može učiniti čovjek?

Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože:
prinijet ću ti žrtve zahvalne
jer si mi dušu od smrti spasio.
Ti si očuvao noge moje od pada,
da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

Mk 3,7-12
(Mt 12, 15–16; Lk 6, 17–19)
Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona – silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotaknuli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.