Izl 14,
21-31Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima – u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodin i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.
Izl 15,
1-1.
8-10.
12-12.
17-17Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:
Zapjevat ću Gospodinu
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom
u more je survao.
Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše. Mislio je neprijatelj: ‘Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit’, duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit’ ih rukom svojom.’ A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k’o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. Desnicu si pružio i zemlja ih proguta! Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Gospodine, svojim učini boravištem, Svetištem, o Gospodin, tvojom rukom sazidanim. Mt 12,
46-50 (Mk 3, 31–35; Lk 8, 19–21)Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo«, reče, »majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«