Izr 21,1-6.10-13
Kraljevo je srce u ruci Gospodina kao voda tekućica; vodi ga kuda god hoće.

Svaki je put čovjeku pravedan u vlastitim očima,
a Gospodin ispituje srca.

Da se vrši pravda i čini pravo,
draže je Gospodinu nego žrtva.

Ponosite oči i oholo srce,
i svjetiljka opakih – to je grijeh.

Namisli marljivoga samo su na korist,
a nagloga samo na siromaštvo.

Blago stečeno jezikom lažljivim
nestalna je ispraznost onih koji traže smrt.

Duša opakoga želi zlo:
u njega nema samilosti ni za bližnjega.

Kad se podsmjevač kazni, neiskusan postaje mudar,
a mudri iz pouke crpe znanje.

Na kuću opakoga pazi Svepravedni
i opake strovaljuje u nesreću.

Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha,
i sam će vikati, ali ga neće nitko uslišati.


Ps 119,1-1.27-27.30-30.34-35.44-44

 

Blaženi oni kojih je put neokaljan,  koji hode po zakonu Gospodinovu!

 Pokaži mi put odredaba svojih
i o čudesima ću tvojim razmišljat’.
 Put istine ja sam odabrao,
pred oči sam stavio odluke tvoje.
 Pouči me da se tvoga držim zakona
i čuvat ću ga svim srcem.
 Uputi me stazom svojih zapovijedi,
jer ja u njoj uživam.
 Tvoj ću zakon čuvati
uvijek i dovijeka.

Lk 8,19-21
(Mt 12, 46–50; Mk 3, 21. 31–35)
A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« A on im odgovori: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.«