Odabrano mjesto u kalendaru želi vjernika podsjetiti da je Krist i njegovo nebesko kraljevstvo cilj vjerničkog zemaljskog putovanja. I došašće vjernika podsjeća na konačni dolazak Krista Kralja, na koncu svijeta. Kristovo kraljevstvo je, naime, početak i cilj cjelokupne povijesti i svakog čovjeka; prema riječima svetopisamske knjige koja se zove Otkrivenje ii Apokalipsa: „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.“

Svetkovinu Krista Kralja je godine 1925. godine uveo u kalendar opće Crkve papa Pio XI., a vanjski povod za to bila je proslava 1600. godišnjice prvog općeg sabora održanog u Niceji, godine 325. Puno ime blagdana je „Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja“. 

Kristovo kraljevstvo nije kao što su ovozemna kraljevstva. Od toga se Krist odlučno ogradio kada je pred Pilatom izjavio: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta“ (lv 18,36).

Kristovo je kraljevstvo duhovne naravi, a Krist je Kralj ljubavi, pravde i mira. Zapovijed ljubavi postavio je na vrh svim svojim zapovijedima, koju je on prvi sproveo u djelo žrtvujući svoj život ne samo za one koji su ga ljubili već i za one koji su ga mrzili. Sjetimo se Kristovih riječi: „Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici.“ (lv 13,34)

Pravda je mjera ljubavi. Gdje nema pravde, nema govora o ljubavi. Bez ljubavi i pravde nema mira. Budući da je Krist sama ljubav i pravda, samo On nam može dati pravi mir.

Priznati Krista svojim „kraljem“ za nas vjernike znači da budemo i djelujemo u svijetu kao što je to On činio.

Ova svetkovina je i navještaj slobode, nade, odgovornosti prema ovom svijetu i njegovu budućnost. To zasigurno traži od nas i da se pitamo na kojoj smo dionici našeg hoda  prema njemu i da ispitamo svoju savjest najprije kao pojedinci, ali i kao zajednica.