Dn 6,12-28
Oni ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: »Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavlju jamu?« Kralj odgovori: »Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu.« Tada rekoše kralju: »Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu.«
Čuvši te riječi, kralj se vrlo ražalosti i odluči spasiti Daniela. Sve do sunčeva zalaza nastojaše da ga spasi. Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: »Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!«
Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavlju jamu. Kralj reče Danielu: »Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi.« Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela.
Kralj se vrati u svoj dvor i provede noć ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavljoj jami. Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: »Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« Daniel odgovori: »O kralju, živ bio dovijeka! Moj je Bog poslao svog anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.« Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavlju jamu – njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti.
Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: »Obilovali mirom! Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka!
Njegovo kraljevstvo neće propasti,
njegovoj vlasti nema kraja!
On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa
na nebesima i na zemlji!
On je spasio Daniela iz šapa lavljih!«

Dn 3,68-74
Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Noći i dani, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Zemlja neka blagoslivlje Gospoda:
neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

Lk 21,20-28
(Mt 24, 15–21; Mk 13, 14–19)
»Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.«
»Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.«
(Mt 24, 29–31; Mk 13, 24–27)
»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.«