Sveti Viktor (Victor, talijanski Vittore) I, četrnaesti rimski papa, mučenik, sin Feliksa, vjerojatno berberskog podrijetla, vladao je Crkvom od 189. do 199. Bio je prvi rimski biskup koji se rodio u Africi, vjerojatno u gradu Leptis Magna (danas Khoms, okrug Murqub, Libija), 130 kilometara istočno od Tripolija. U vrijeme cara Komoda (Commodusa) koji je vladao do 192, Crkva je uživala razdoblje mira, što se pripisuje carevoj ženi Marciji koja je bila sklona kršćanima, a možda je i sama bila kršćanka. Ona je čak pozvala papu Viktora I. u carsku palaču i tražila od njega popis kršćana koji su osuđeni na prisilni rad u sardinijskim rudnicima, kako bi ih car oslobodio. Papa i Marcija poslali su tada prezbitera Hijacinta na Sardiniju da tu odluku provede u djelo. Među kažnjenicima je bio i budući papa Kalist I. U prvim godinama svoga vladanja i car Septimije Sever štitio je kršćane od poganskih napada, a mnogi članovi bogatih i plemenitih rimskih obitelji postali su kršćani. Papa Viktor pokušao je smiriti oštru raspravu oko slavljenja Uskrsa. Kršćani koji su se u Rim doselili iz azijskih provincija slavili su Uskrs četrnaestog dana židovskog mjeseca nisana, bez obzira na dan u tjednu. Zbog toga su ih nazivali „quartodecimani“ („četrnaestnici“). U Rimu se pak Uskrs uvijek slavio u nedjelju pa je zbog došlo do nesuglasica.

Papa Viktor nastojao je uvjeriti došljake da prihvate rimski običaj. Sazvao je tada i sinodu talijanskih biskupa u Rimu, a pozvao je sve ostale biskupe, posebno one u Aziji i Africi, da u svojim pokrajinama rasprave to pitanje. Sve su se kršćanske zajednice postupno usuglasile i javile papi Viktoru da Uskrs treba slaviti nedjeljom. Viktor se ustrajno borio i protiv raznoraznih krivovjeraca pa je tako iz Crkve izopćio Teodota Bizantinca zvanog Teodot Kožar koji je tvrdio da je Isus bio samo čovjek a ne Bog. Sveti Jeronim spominje papu Viktora kao prvog koji je pisao teološka djela na latinskom. Vjerojatno je u njegovo vrijeme započelo i održavanje liturgije na latinskom jeziku, a ne više na grčkom. Viktor je po nekim izvorima donio i odluku da u hitnom slučaju svaka voda može poslužiti za krštenje. Na kraju je papa Viktor podnio mučeničku smrt u vrijeme progona cara Septimija Severa, koji je u početku svoje vladavine bio sklon kršćanima. U Rimskom martirologiju piše: „28. srpnja-u Rimu mučeništvo svetog Viktora prvog, pape i mučenika.“ Dogodilo se to godine 199, a Viktor je pokopan u blizini groba svetog Petra. Njegove relikvije čuvaju se u rimskoj bazilici svetih Silvestra i Martina.