Jr 31,
1-7.
10-13»U ono vrijeme« – riječ je Gospodnja – »bit ću Bog svim plemenima Izraelovim i oni će biti narod moj.«
Ovako govori Gospodin: »Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište. Iz daljine mu se Gospodin ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resit’ bubnjićima, u veselo kolo hvatati. Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni će i trgati. Jer dolazi dan te će stražari vikati na brdu efrajimskom: ‘Na noge! Na Sion se popnimo, k Gospodinu, Bogu svojemu!’« Jer ovako govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Gospodin spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! Čujte, o narodi, riječ Gospodinovu, objavite je širom dalekih otoka: »Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k’o pastir stado svoje!« Jer Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. I oni će, radosno kličući, na vis sionski
da se naužiju dobara Gospodinovih
žita, ulja, mladog vina,
jagnjadi i teladi,
duša će im biti kao vrt navodnjen,
nikad više neće ginuti.
Djevojke će se veselit’ u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit’ nakon žalosti. Mt 15,
21-28 (Mk 7, 24–30)Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.