Job 38,1-1.12-21

Nato Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:

Zar si ikad zapovjedio jutru,
zar si kazao zori mjesto njeno,
da poduhvati zemlju za rubove
i da iz nje sve bezbožnike strese;
da je pretvori u glinu pečatnu
i oboji je k’o kakvu haljinu?
Ona uzima svjetlost zlikovcima
i pesnicu im lomi uzdignutu.
Zar si ti prodro do izvora morskih,
po dnu bezdana zar si kad hodio?
Zar su ti vrata smrti pokazali;
vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Zar si prostranstvo zemlje uočio?
Govori, ako ti je znano sve to.
Koji putovi u dom svjetla vode,
na kojem mjestu prebivaju tmine,
da ih odvedeš u njine krajeve,
da im put k stanu njihovu pokažeš?
Ti znadeš to, ta davno ti se rodi,
tvojih dana broj veoma je velik!


Job 40,3-5
A Job odgovori Gospodinu i reče:
»Odveć sam malen: što da odgovorim?
Rukom ću svoja zatisnuti usta.
Riječ rekoh – neću više započeti;
rekoh dvije – al’ neću nastaviti.«

Ps 139,1-3.7-10.13-14

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,

ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.

Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,

što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,

Lk 10,13-16
(Mt 11, 20–24)
»Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama.

I ti, Kafarnaume!
Zar ćeš se do neba uzvisiti?
Do u Podzemlje ćeš se strovaliti.

Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.«