Dn 7,9-10.13-14
Gledao sam:
Prijestolja bjehu postavljena
i Pradavni sjede.
Odijelo mu bijelo poput snijega;
vlasi na glavi kao čista vuna.
Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni
i točkovi kao žarki oganj.
Rijeka ognjena tekla,
izvirala ispred njega.
Tisuću tisuća služahu njemu,
mirijade stajahu pred njim.
Sud sjede,
knjige se otvoriše.
Gledah u noćnim viđenjima
i gle, na oblacima nebeskim dolazi
kao Sin čovječji.
On se približi Pradavnome
i dovedu ga k njemu.
Njemu bî predana vlast,
čast i kraljevstvo,
da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna
i nikada neće proći,
kraljevstvo njegovo neće propasti.

Ps 97,1-2.5-6.9-9

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek’ se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega,
 

Pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom k’o vosak,
pred vladarom zemlje sve.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Jer ti si, o Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.


Lk 9,28-36

 

I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.