Danas se prisjećamo rimskog pape, dominikanca blaženog Benedikta XI. Rođen je 1240. godine u gradu Trevisu (treVIzu – naglasak na vi), u sjevernoj Italiji kao Niccolo Boccasini (nikolo bokasini), u skromnoj obitelji. Majka mu je bila pralja u dominikanskom samostanu pa je već u djetinjstvu upoznao Red propovjednika, u koji je ušao 1257. godine.
Bio je pobožan i blage naravi. Obnašao je službu priora dominikanskog samostana u Trevizu i bio je profesor teologije u Veneciji i Trevizu. Za provincijala lombardske dominikanske provincije izabran je 1286. godine.
Bio je istinski mirotvorac. Pomirio je svoju subraću s građanima Parme. Na kapitulu u Strasbourgu izabran je za generalnog poglavara dominikanskog reda. Nastavio je svoju dobrotvornu misiju i kao papin legat 1297. godine uspio pomiriti francuskog kralja Filipa IV. Lijepog s engleskim kraljem Edwardom I., a papa Bonifacije VIII. nagradio ga je kardinalskim šeširom i 1300. godine naslovom biskupa Ostije.
Svi su ga cijenili, i velikaši i običan puk. Nakon smrti pape Bonifacija VIII., kardinal Bokasini izabran je za njegovog nasljednika 1303. godine, kad uzima ime Benedikt XI.
Bio je plodan pisac i ostavio je za sobom komentare evanđelja svetog Mateja, psalama, knjige o Jobu i Otkrivenja. Zbog nemira u Rimu, Benedikt XI. je premjestio svoje sjedište u Perugiu (peruđu) gdje je i preminuo na današnji dan 7. srpnja 1304. godine.
Pretpostavlja se da su ga otrovali politički suparnici iz kruga Guillaumea de Nogareta, člana vijeća francuskog kralja Filipa IV. Lijepog.
Kao papa vladao je samo 8 mjeseci i 16 dana, ali ga je narod odmah nakon njegove smrti počeo štovati kao sveca i čudotvorca. Papa Klement XII. proglasio ga je blaženim 1736. godine.