Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina
Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina pomični je blagdan i slavi se u subotu nakon 2. nedjelje poslije blagdana Duhova, dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova.
Bezgrješno Srce Marijino je pobožno ime kojim nazivamo tjelesno Marijino srce kao simbol Marijinih kreposti, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku. Prvi se put, Bezgrješno Srce Marijino spominje u Bibliji gdje piše kako je starac Šimun prorokovao da će Marijino Srce probosti mač velike boli tj. da će puno patiti.
Pobožnost Bezgrješnome Srcu Marijinome intezivno se razvila u 17. stoljeću, najviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa. Održao je prvi blagdan u čast Bezgrješnog Srca Marijinog, u jesen 1648. godine. Utemeljio je nekoliko vjerskih društava, koja su promicala pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu. Prije njega, u manjoj su mjeri, širili pobožnost sv. Bernard, sv. Matilda, sv. Gertruda, sv. Toma Beckett, sv. Bernardin Sijenski i sv. Franjo Saleški.
Tek 1855. godine službeno je ustanovljen blagdan Bezgrješnog Srca Marijina za cijelu Katoličku crkvu. Papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. godine od neobvezatnog na obvezatni spomendan.
Marijana ukazanja u Fatimi povijesno su pridonijela još većem širenju ove pobožnosti. Sestri Luciji, nakon ukazanja 1917. godine, Marija se ukazala i 1925. godine upravo s Bezgrješnim Srcem tražeći pobožnost Bezgrješnome Srcu te potičući pape da posvete Njezinom Srcu Rusiju, radi zaustavljanja širenja ateističkog komunizma i radi mira u svijetu. Marija je u Fatimi pozvala vjernike, da časte Njezino Bezgrješno Srce tako da svaki dan mole krunicu te obavljajući pobožnost pet prvih subota u mjesecu, prisustvujući u te dane svetoj misi, primajući svetu pričest i četvrt sata razmatrajući jedno od otajstva krunice.