Sir 51,12-20
I stoga ću te hvaliti i slaviti
i blagoslivljati ime Gospodnje.
Kad još bijah mladić, prije svojih putovanja
molio sam otvoreno za mudrost u molitvama.
Pred vratima Svetišta za nju sam molio
i do posljednjeg ću dana tragati za njom.
Od njena cvata pa do sazrela grozda
radovalo joj se srce moje.
Noga je moja kročila pravim putem
i tražio sam mudrost od svoje mladosti.
Prignuvši malo uho, naučih je
i stekoh mnogu pouku.
Po njoj uznapredovah
i slavu ću dati onomu koji me podari mudrošću.
Jer odlučih u djelo je provesti,
žarko za dobrom tragah i neću se stidjeti.
Duša se moja za nju borila,
pomno sam se držao Zakona.
Pružao sam ruke prema nebu
i oplakivao što je ne poznam.
Usmjerih svoju dušu prema njoj
i nađoh je u čistoći.
Od početka joj posvetih svoje srce,
i neću nikad biti napušten.

Ps 19,8-11
Savršen je zakon Gospodinov – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodinov – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodinovi – svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.


Mk 11,27-33
(Mt 21, 23–27; Lk 20, 1–8)
I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu dakle ne povjerovaste?’ Nego, da reknemo ‘od ljudi’?« – Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. I odgovore Isusu: »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«